Ideja za ovaj tekst nastala je kroz razgovor sa mojim klijentom koji je prije nekoliko dana došao na Osobnu rekonekciju. Susreli smo se prvi put prije nekih 5-6 godina kada je on imao dosta izazova u svom životu i kada smo radili seriju sesija Rekonektivnog iscjeljivanja. Nakon toga nismo bili u kontaktu, dok mi prije tjedan dana nije poslao poruku da želi doći za Osobnu rekonekciju. Kad je došao na Osobnu rekonekciju, imao je potrebu podijeliti samnom zašto je baš sad odlučio da napravi Osobnu rekonekciju. Ispričao mi je kako se je jedan dan vozio autom i da je ispred njega bio auto na čijoj je registraciji pisalo KOVAČ. Dugo se je vozio istim putem kao i taj automobil, i tijekom te vožnje prisjetio se je na mene i na Rekonekciju i osjetio da je vrijeme da upravo sad prođe kroz proces Osobne rekonekcije. Doživio je ovaj događaj kao sinhronicitet, kao poruku koju je primio od svog Višeg Ja, da je vrijeme da prođe kroz to iskustvo.

Sinhronicitete i poruke percipiramo kada se vibracijski dovoljno približimo svojem Višem Ja koje biva u multidimenzionalnosti. Uvjetno rečeno biva u “višim vibracijama”. Mi živimo u balonu četverodimenzionalne realnosti koju dominantno definira prostor dakle naša fizička realnost i vrijeme kao element koji nam ukazuje da smo prolazni, da imamo početak i kraj. Mi kao duša smo izabrali da se “spustimo” u 4D realnost kako bi imali iskustvo bivanja u dualnosti i ograničavajućoj svijesnosti o sebi samima. I upravo sada kao pojedinci i kao kolektiv počinjemo se prisjećati da smo puno više od našeg iskustva bivanja u 4D. Taj proces je pokrenut novim kozmičkim energetskim pulsevima koji su dio savršenstva svemira i koji se upravo sada dešavaju kako bi se mi probudili i dio su procesa stvaranje Nove Zemlje i ulaska u novi evolucijski ciklus čovječanstva na Majci Zemlji koji nazivamo Zlatno Doba.

Jedna od stvari koje je meni aktivirala Osobna rekonekcija koju sam primio 2012. godine, bila je ta da sam odjednom počeo percipirati poruke i sinhronicitete u svom životu. Bolje rečeno u tom periodu neposredno nakon Osobne rekonekcije bio sam preplavljen porukama i sinhronicitetima. Htio bih s vama podjeliti jednu od tih poruka koju sam primio i koja je imala upečatljiv utjecaj na mene tada, a danas još i više. Stajao sam u redu na blagajni u knjižari, čekajući da platim knjigu koju sam izabrao, i pozornost mi je privukla jedna knjižicu koja je stajala na stalku pokraj blagajne. Bio je to kalendar za 2013. godinu sa ilustracijama poznate kolumbijske umjetnice Cataline
Estrade i sa citatima iz djela Paula Coelha. Mene je privukla poleđina te knjižice na kojoj je pisao slijedeći citat iz sjajne knjige Aleph:

“U ovom trenutku svijet se stvara i razara.
Onaj kojeg si pronašao, ponovno će se pojaviti.
A koga si pustio da ode, vratit će se.
Nemoj iznevjeriti dar koji si dobio.
Ako shvatiš što se događa tebi, znati ćeš što se događa sa svijetom.”

Za mene je ta poruka imala veliko osobno značenje. I bila je toliko upečatljiva da ju ni dan danas nakon 9 godina nisam zaboravio. U to vrijeme kada sam ugledao tu poruku, prošlo je nekoliko mjeseci od trenutka kada sam primio svoju Osobnu rekonekciju. Bilo je to jako intenzivno vrijeme za mene. Dao sam otkaz na poslu koji sam radio jer sam shvatio da me uopće ne ispunjava, čak da pače da me je zarobio i da sam uronjen u stres i nezadovoljstvo. I odlučio sam da ću se neko vrijeme posvetiti sebi i zakoračiti u nepoznato. Bilo je to vrijeme i velikog nadahnuća i osjećaja slobode, ali i podizanja ogromne količine straha od nepoznatog i sumlje mogu li ja krenuti nekim
novim putem i preokrenuti svoj život.

Dvije su teme prevladavale u tom periodu. Jedna je bila da sam postao svjestan da sam puno više od svog fizičkog tijela i identiteta koji sam stvorio kao Mario Kovač. Identeta koji je bio razultat mog životnog iskustava kroz 39 godina života koje sam proživio do tada kao Mario Kovač. Počeo sam imati učestale snove, iz kojih bi se budio u znoju, u kojima sam negdje na Iberijskom poluotoku u neko drugo vrijeme, vrijeme inkvizicije bio progonjen. Vraćale su mi se slike kako svaki atom snage usmjeravam u bježanje od nekih ljudi koji su me gonili, onda su se vraćale slike zatočeništva u tamnici gdje sam sav osakaćen bio u kavezu zavezanih ruku i nogu. U biti nisu to bile slike to je bio 3D prikaz sve je bilo tako stvarno kao da se upravo tada i događalo. (op. a. Kvantni fizičar bi se vjerojatno samnom složio da se je događalo upravo tada te 2012. kao što se vjerojatno događa i upravo sada kad pišem ovaj tekst jer iz kvantne perspektive sve je sada, ali pustimo sad to to je jedna kompleksna tema za neki drugi tekst).

Počeo sam osjećati i povezanost sa civilizacijom Siriusa. Iako ovdje nije bilo jasnih slika, bio je prisutan jedan osjećaj pripadnosti i duboke povezanosti i ljubavi prema toj civilizaciji.

Istovremeno su mi se u životu pojavljivale situacije i osobe koje su donosile neke vrlo neugodne emocije. Te situacije i emocije su mi bile poznate, već sam ih u nekom malo drugačijem scenariju prošao u ovom životu u više navrata. Samo ovaj put sam ih ipak počeo promatrati iz nekog novog malo šireg kuta posmatranja, koji mi je dopustio da shvatim da se ti scenariji ponavljaju zato što su u mojoj podsvjesti utisnuta neka uvjerenja da sam drugačiji, da ne zaslužujem, da sam manje vrijedan, da su drugi bolji od mene.

Bio je to početka osobne transformacije. Transformacije koja traje i danas. Jer cijelo ovo naše životno iskustvo počiva na konstantnoj promjeni, na rastu kroz spoznavanje samoga sebe i procesu otvaranja ka našem srcu u kojem se nalazi jedna mala točka u samome centru našeg fizičkog srca u koju kad uđemo mi smo jedno sa svakim i svim što postoji na Majci Zemlji i cijelom Svemiru.

Moja transformacija započela je i jednom simbolikom. Prije nego sam primio Osobnu rekonekciju napravio sam svoju prvu tetovažu: riječ Svemir dao sam istetovirati na prsima na mjestu srčane čakre, misleći da to radim kako bi ukrasio svoje tijelo. A poslije Osobne rekonekcije u jednom od brojnih povezivanja sa poljem inteligencije Rekonekcije (a u to sam vrijeme često imao potrebu da primam podršku iz tog polja energije, svijetlosti i informacije), pojavio se je i jedan duboki uvid kroz pojavljivanje svijesnosti uzvišlog majstora Sai Babe. Uvid je bio da sam spreman da promjenim kretanje energije mog života, da transformiram oluju u mir, val velike amplitude u val male amplitude. Val u kojem previše marim što stvara nemir; u miran valu gdje sam u miru sa sobom i drugima, u svemiru. I tako sam otišao u matični ured i podnio zahtjev za promjenu imena iz Mario u Svemir.

Počeo sam pisati ovaj tekst na temu Sinhroniciteta, na kraju se proširio na Osobnu rekonekciju i ransformaciju. Jer život teče i samo donosi novu inspiraciju a to je moguće kad si dopuštamo da zakoračimo u nepoznato bez straha i kontrole, sa hrabrošću da budemo upravo ono što jesmo Svjetlost, Svjesnost i Ljubav.

Ako shvatiš što se događa tebi, znati ćes što se događa sa svijetom.